Od petka uvečer do ideje o startupu? Zašto ne! Razgovarali smo s članovima pokretačkog tima startupa SkyGuard koji su se pod okriljem Poslovnog inkubatora INTERA Tehnološkog parka prijavili na projekt CODES i dogurali sve do prestižne PODIM konferencije. Ekipa iz Tomislavgrada prepoznala je stvarne izazove svojih lokalaca te razvila autonomni dron kao pomoć poljoprivrednicima – od sprječavanja krađe kukuruza do preciznog brojanja posađenih kultura. Blaž i Antonija otkrili su nam kako je izgledao njihov put od početne ideje nastale uz kavu do izlaska na europsku startup scenu.

1. Često čujemo kako ideje nastaju na kavama, ali u većini slučajeva na tome i ostanu. Što je u tom trenutku presudilo da vi ne odustanete, nego okupite tim od čak 15 studenata s različitih fakulteta?

Blaž: Iskreno, i nama većina ideja koje nastanu na kavi ostane upravo na toj idejnoj razini. Ali SkyGuard je bio nešto drugačije. Od samog početka ideja nam je bila izuzetno zanimljiva, možda baš zato što se činila gotovo nemogućom za ostvariti. Nismo znali kako ćemo sve napraviti ni odakle točno krenuti, ali vidjeli smo priliku da naučimo nešto novo, izazovemo sami sebe i možda napravimo neku stvarnu promjenu.

Ne mogu reći da je presudila samo jedna stvar. Iako je početna ideja i inicijativa došla od mene, SkyGuard nikada ne bi došao do ove razine bez ljudi koji su se uključili u projekt. Cijela ekipa je na neki način preuzela tu ideju kao svoju, svatko je donosio nešto novo i upravo nas je taj zajednički entuzijazam gurao naprijed.

Ogromnu ulogu imala je i podrška Sveučilišta u Mostaru. Od profesora koji su nam pomagali savjetima i svojim znanjem, do konkretne pomoći oko nabave dijelova i opreme koja nam je bila potrebna. Imali smo osjećaj da postoje ljudi koji vjeruju u ono što pokušavamo napraviti, čak i kada ni sami nismo bili sigurni hoćemo li uspjeti.

Mislim da je na kraju presudila upravo ta kombinacija zanimljive ideje, odlične ekipe i podrške koju smo imali. Jednostavno smo zaključili da, ako nikada ne pokušamo, sigurno nećemo uspjeti.

2. Izjavili ste da u početku niste znali napraviti autonomni dron, ali ste svejedno krenuli. Što je to u vašem mentalitetu što vam je dalo hrabrosti da učite iz nule, dok bi mnogi odustali i prije prvog pokušaja?

Blaž: Mislim da je jedna od najzanimljivijih stvari u inženjerstvu upravo to što nikada ne možeš znati sve. Iskreno, ne znam koliko bi mi uopće bilo zanimljivo raditi na nečemu gdje unaprijed znam svaki korak i svako rješenje. Tada nema toliko prostora za istraživanje, učenje i pomicanje vlastitih granica.

Upravo nas je činjenica da nismo znali kako napraviti autonomni dron dodatno motivirala. Htjeli smo izaći iz svoje zone komfora i pokušati napraviti nešto za što u tom trenutku nismo ni bili sigurni da možemo.

Naravno, nikada ne krećeš baš od nule. Uvijek postoji nešto što znaš i od čega možeš početi. Mi smo, primjerice, znali napraviti aplikaciju, pa smo mogli krenuti od toga. Znali smo otprilike kako dron funkcionira, pa smo počeli istraživati njegove komponente i mogućnosti. I tako smo, korak po korak, rješavali probleme koji su nam se na početku činili gotovo nemogućima.

Mislim da nas upravo takvi izazovi najviše razvijaju, ne samo kao studente i buduće inženjere, nego i kao ljude. Naučiš istraživati, griješiti, tražiti pomoć i pronalaziti rješenja tamo gdje ih na početku ne vidiš.

Na kraju shvatiš da mnoge stvari nisu toliko strašne koliko izgledaju na početku. Ne moraš znati kako ćeš doći do cilja. Dovoljno je znati napraviti prvi korak, a onda kroz niz malih ciljeva postupno dođeš do nečega što ti se nekada činilo nemogućim.

3. Uz programiranje, morali ste se u hodu hvatati u koštac s pravnim okvirima, elektronikom i marketingom. Koja je bila najteža lekcija koju ste morali savladati van svoje struke?

Antonija: Uz programiranje, morali smo se jako brzo uhvatiti u koštac s potpuno novim područjima: pravnim okvirima, elektronikom i marketingom. Najteža lekcija za mene bila je shvatiti da dobar softver nije dovoljan ako dron ne smije letjeti ili ako ga nitko ne zna i ne želi koristiti.

Pravni okviri bili su posebno zahtjevni jer propisi o letenju dronova nisu pisani za startupe, pa smo morali naučiti što je dopušteno, gdje i uz koja odobrenja.

Uz to smo kroz elektroniku i marketing shvatili da hardver ne popravljaš jednom naredbom i da proizvod moraš znati objavniti ljudima jednostavnim jezikom.

Najveća lekcija je da se, kad radiš nešto novo, moraš pomiriti s time da ćeš dugo biti početnik.

4. Kad grupa studenata u Mostaru izjavi da radi autonomni dron za zaštitu usjeva, kakve ste komentare slušali od okoline? Odlazili ste na teren u Tomislavgrad i razgovarali sa starijim poljoprivrednicima. Kako je izgledalo objašnjavati tehnologiju i web aplikaciju nekome tko desetljećima radi na tradicionalan način?

Antonija: Kad smo rekli da kao grupa studenata iz Mostara radimo autonomni dron za zaštitu usjeva, reakcije su bile podijeljene. Neki su komentirali da je to premalo ozbiljno tržište za naše područje ili da poljoprivrednici neće htjeti koristiti tehnologiju.

No ono što je najvažnije jest da je velik broj ljudi od početka vjerovao u nas. Podršku smo dobili od okoline, ali i od fakulteta te mentora, koji su nam davali savjete, otvarali vrata i bili uz nas kad bi stvari zapele.

Što je projekt više napredovao, to je više ljudi vjerovalo u nas. Upravo nam je ta podrška davala snagu da nastavimo, a skepticizam nam je bio dodatna motivacija da pokažemo da možemo.

5. Padovi drona, tehnički problemi i razbijeni dijelovi na livadi bili su dio vašeg svakodnevnog procesa. Što vas je u tim trenucima držalo na okupu da ne kažete: „Ma dosta nam je ovoga“?

Blaž: Mislim da su padovi i neuspjesi jednostavno sastavni dio svakog ozbiljnijeg procesa stvaranja i inženjerstva. Čak bih rekao da, ako nešto napravimo i sve savršeno funkcionira iz prvog pokušaja, možda se nismo ni dovoljno izazvali. Kada pokušavaš napraviti nešto novo i pomaknuti vlastite granice, gotovo je nemoguće izbjeći pogreške.

Nama je dron padao više puta, imali smo brojne tehničke probleme, od simulacija leta do nabave dijelova i samog razvoja. Nekada smo stvarno imali osjećaj da sve što može poći po zlu, pođe po zlu. I naravno da u takvim trenucima dođeš do točke kada ti je svega dosta.

Ali mislim da je upravo tu najveću ulogu odigrala naša ekipa. Nismo bili samo ljudi koji zajedno rade na projektu, nego smo postali i prijatelji. Kada jednom članu tima ponestane motivacije, uvijek se nađe netko drugi tko će ga pogurati i pomoći mu da nastavi. Naravno, bilo je i neslaganja, problema i teških trenutaka, ali upravo nas je to naučilo koliko je važno imati ljude na koje se možeš osloniti.

Iskreno mislim da su upravo ti ljudi jedan od glavnih razloga zašto SkyGuard postoji i danas. U međuvremenu smo se i sami razvijali, mijenjali pristup i usmjerili projekt više prema obradi i analizi podataka, umjesto isključivo prema razvoju fizičkog drona.

Na kraju, svaki nas je taj pad nečemu naučio. Možda nismo svaki put uspjeli iz prvog, drugog ili desetog pokušaja, ali smo svaki put bili korak bliže rješenju.

6. Kroz program CODES i rad s mentorima INTERA Tehnološkog Parka prošli ste kroz poslovno planiranje i financije. Koliko vam je ta podrška skratila put i pomogla da iz “inženjerskog balona” izađete pred klijente i investitore?

Antonija: Ta nam je podrška skratila put, i to više nego što smo očekivali. Kao studenti inženjerskih smjerova imali smo tehničku ideju, ali nismo znali kako izgleda poslovni plan, kako se računaju troškovi ili kako se razgovara s investitorom.

Kroz program CODES i rad s mentorima INTERA Tehnološkog parka naučili smo pretvoriti proizvod u poslovni model: tko je naš kupac, koliko nas košta izrada, po kojoj cijeni prodajemo i kako rastemo.

Mentori su nam često postavljali pitanja na koja nismo imali odgovor, i upravo nas je to prisililo da razmišljamo kao firma, a ne kao studentski tim.

Iz „inženjerskog balona“ izašli smo kad smo prvi put morali svoju ideju objasniti ljudima koji ne razumiju kod, nego gledaju tržište i brojke.

7. Zahvaljujući uspjehu u inkubatoru, predstavljali ste SkyGuard na velikoj regionalnoj PODIM konferenciji u Sloveniji. Kakav je bio osjećaj stajati rame uz rame s europskim startupima i što ste iz Maribora donijeli natrag u Mostar?

Antonija: Bilo je fenomenalno. Već pri ulasku osjetila se energija: sve je vrvjelo od ljudi koji žele pokrenuti svoj startup, a svi su bili otvoreni za razgovor, razmjenu iskustava i savjete.

Stajati rame uz rame s europskim startupima, od kojih su mnogi bili puno iskusniji i s većim budžetima, bilo je i uzbudljivo i pomalo zastrašujuće. Ali upravo smo tamo vidjeli da naša ideja može stajati uz bok drugima i da ljude zanima što radimo.

Predavanja su bila odlična, puna praktičnih i inspirativnih priča ljudi koji su prošli sličan put, i iz svakog smo ponijeli nešto korisno. Biti okružen ljudima koji dišu isti ritam kao i mi bio je ogroman poticaj.

Iz Maribora smo donijeli nekoliko stvari: nove kontakte, povratne informacije koje smo mogli odmah iskoristiti, nadahnuće s predavanja te sigurnost da ono što radimo ima smisla i izvan Mostara.

Najvažnije je da smo se vratili s jačim samopouzdanjem i jasnijom slikom kamo želimo ići sa SkyGuardom.

8. Što biste poručili kolegama studentima koji danas imaju neku ideju u glavi ili na papiru, ali čekaju „savršene uvjete“ i pravi trenutak?

Blaž: Mislim da je najvažnija poruka zapravo jako jednostavna: samo krenite. Nikada nećete imati savršene uvjete, nikada nećete znati sve što vam treba i gotovo sigurno nećete moći predvidjeti sve probleme koji vas čekaju na tom putu.

Najbolji primjer toga je upravo SkyGuard. Projekt koji danas razvijamo nije isti onaj projekt koji smo započeli prije dvije godine. Kroz rad smo naučili puno toga, shvatili što funkcionira, što ne funkcionira i u kojem smjeru želimo nastaviti. Ali ništa od toga ne bismo otkrili da smo čekali trenutak kada ćemo sve znati i imati savršeno razrađen plan.

Važno je i razumjeti da nije svaki zastoj neuspjeh. Nekada je sasvim u redu uzeti pauzu, odmoriti se, pa čak i promijeniti smjer kojim ste krenuli. Bitno je ne odustati od stvaranja samo zato što prvi plan nije uspio.

Još jedna stvar koju bih posebno naglasio jest da ne morate sve raditi sami. Pronađite prostor poput INTERA Tehnološkog Parka i nekoliko ljudi kojima vjerujete, s kojima dijelite entuzijazam i koji svojim znanjem nadopunjuju vaše. Ne treba vam, primjerice, pet odličnih programera ako svi znate raditi istu stvar. Možda vam puno više znači netko tko razumije marketing, netko tko zna prodaju ili netko tko zna kako ideju pretvoriti u proizvod. Upravo ta različitost znanja i pogleda na problem može napraviti ogromnu razliku.

I nemojte misliti da morate biti nekakvi genijalci ili imati izvanredne kvalifikacije da biste nešto započeli. Svatko ima određene sposobnosti, interese i područja u kojima je dobar. Najvažnije je biti spreman učiti ono što još ne znate.

Razvoj startupa poput SkyGuarda odvijao se pod okriljem projekta CODES, čiji je cilj bio pružiti sustavnu podršku mladim poduzetnicima, startup timovima i prekograničnoj suradnji.

Kroz projekt CODES osigurana su mentorska savjetovanja, edukativne radionice, pred-akceleracijski programi te prilike za predstavljanje inovativnih ideja na regionalnim i europskim startup događajima. Osim konkretnih znanja i poslovnih modela koje su timovi razvili, iza projekta CODES ostaje trajna mreža mladih inovatora, povezani inkubatori i ojačani kapaciteti regionalnog poduzetničkog ekosustava koji će nastaviti podržavati nove generacije stvaralaca.

Podcast serijal potražite na našim društvenim mrežama.

Projekt je sufinanciran sredstvima Europske unije kroz Interreg VI-A IPA Program Hrvatska – Bosna i Hercegovina – Crna Gora 2021. – 2027.